InOptimum

Učimo cijelim mozgom

Neuroznanost nam je pokazala da se mozak fizički mijenja dok učimo i da najbolje učimo kada u učenje uključimo cijeli mozak. A on će biti cijeli uključen ako angažiramo sve četiri njegove temeljne funkcije:
a) primanje informacija (senzorni korteks) – pomoću osjetila primamo informacije; što više osjetila uključimo, to snažnije doživljavamo i pamtimo nove informacije;
b) tumačenje informacija (stražnji integracijski korteks) – pronalazimo smisao i povezujemo nove informacije s već postojećima;
c) stvaranje novih ideja na temelju tih tumačenja (prednji integracijski korteks) – najviši stupanj učenja; iz obrađenih informacija i izgrađenih tumačenja izvodimo nove ideje; i
d) djelovanje na temelju tih ideja (motorički korteks) – ostvarujemo, oživotvorujemo ideje, bez obzira na njihovu složenost.

U učenju veoma važnu ulogu igraju i emocije, i to na dva različita načina. Jedan je emocionalno ozračje u kojem se uči, a drugi je stupanj u kojem su emocije povezane sa sadržajem učenja. Emocije koje učenici povezuju s okruženjem u kojem uče postaju dio nedeklarativne memorije. Kada se učenje odvija u školi, na njega utječe i razredni odjel, ali u puno većoj mjeri učitelj. Učenik stalno preispituje (najčešće nesvjesno) kako se učitelj odnosi prema njemu, je li prihvaćen, cijeni li se njegovo mišljenje, je li učitelju stalo do njegovog uspjeha. Nesvjesni odgovori na ova pitanja učenika će pogurati naprijed ili odbiti od učitelja i daljnjeg učenja.

Kada se učenje odvija u privatnom prostoru, poželjno je stvoriti ugodno okruženje koje podržava pozitivne emocije i motivaciju. Kada se učenik osjeća dobro u okruženju u kojem uči, u mozgu se oslobađaju endorfini. Oni izazivaju osjećaj euforije i stimuliraju prednji režanj, čineći tako učenje ugodnijim i uspješnijim. Nasuprot tome, ako je učenik pod stresom i ima negativne emocije prema okruženju, otpušta se kortizol, hormon koji u mozgu i tijelu aktivira obrambeno ponašanje tipa “bori se ili bježi”. Aktivnost prednjeg režnja pritom ograničava pozornost na uzrok stresa, tražeći načine kako da se nosi s tim. Veoma malo pozornosti preostaje za učenje. Amigdala kodira emocionalne poruke kada su jake i veže ih uz učenje pohranjujući ga u dugoročnu memoriju. Možemo i sami primijetiti da u upravljanju našom pozornošću emocije imaju veću važnost od kognitivnog procesiranja.

Naše znanje raste tako što neuroni stvaraju nove veze, učenje je dodavanje novih mreža postojećim mrežama neurona. To znači da su postojeće mreže osnovica za stvaranje razumijevanja. Novo znanje modificira staro, ponekad i bez našeg svjesnog zapažanja. A ponekad su stare mreže toliko jake da predstavljaju prepreku novom znanju. Zato se događa da vjerovanja stečena u djetinjstvu često vučemo kroz cijeli život.

Kvalitetno učenje traži dvije vrste povezivanja. Prvo treba otkriti postojeće mreže i povezati novo gradivo s njima. Povezivanje novih informacija sa iskustvom pridonosi razumijevanju. No, zatim treba postaviti pitanje: “Što to meni znači?” tu dolazimo do onog drugog načina uključivanja emocija – povezivanja sa sadržajem. Učenik treba pronaći zašto je gradivo njemu važno, koja je svrha njegovog učenja. Značenje koje će pojedini učenik pronaći u gradivu veoma je individualno i pod velikim je utjecajem osobnih iskustava. Impulzivni i površni odgovor može biti: “To meni uopće ne treba”, ako učenik ima negativan stav prema učenju ili prema određenom gradivu, ali treba samo malo pustiti mozak da traži svrhu i on će ga naći, jer za njega nijedno znanje nije beskorisno.

Pronalaženje “osobnog značenja” snažan je unutarnji poticaj. Vanjski poticaji, kao što su ocjene i medalje, potrebni su u procesu učenja samo kada zakažu oni unutarnji.

Follow

Najčitanije

• Power reading - moćno čitanje
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Ovladavanje vremenom za učenje
• Power reading seminar - komentari tjedna