InOptimum

Ne mijenjajte čitanje

Svaki zdravi čovjek može brzo čitati. Jednostavno ovu rečenicu sustav In Optimum potvrđuje u praksi već  nekoliko godina. Rezultati osoba koje su završile seminar POWER READING i koriste naučenu metodologiju jednostavno su izvanredni.

No, kako se čovjek stalno voli nešto pitati i postavljati si nove i nove granice nameće se pitanje, a što nas u ostvarenju tih limita koči? Sad kad znamo da brzo čitanje funkcionira, ostaje jedino nejasno, a što nas u svemu tome ometa da PRIHVATIMO ovu vještinu kao nešto sasvim prirodno i normalno. Odgovori su mnogi i oni su vrlo, vrlo individualni, ali jedan od odgovora je svakako moć pojma UVJERENJA.

Čovjek je biće navika. Čovjek svoje navike gradi godinama. Navike nastaju kao tvorevina neuronskih konekcija u našem mozgu, a nastaju beskrajnim ponavljanjem. Uvjerenja su čovjekove misli o tome kako nešto u našim životima treba izgledati. Na našu žalost, uvjerenja često puta ne nastaju tako da smo mi nešto sami intuitivno i prirodno naučili ili saznali. Ona nastaju kao sklop različitih uvjeravanja kojima smo obasuti cijeli život. Ljudi vrlo često uvjeravaju, ljudi su vrlo često pod utjecajem uvjeravanja. Ponavljanjem određenih aktivnosti nastaju navike, a ponavljanjem ostalih uvjeravanja nastaju UVJERENJA.

Uvjeravanja o tome kako čitanje treba izgledati rađa uvjerenje o toj akciji. U društvu u kojem živimo jednostavno smo uvjereni da je to jedini mogući način da bismo svladali znakove koje nazivamo slovima, koji tvore riječi iz kojih nastaju rečenice. O tome znamo samo to i ništa drugo, znamo samo da pristupajući toj akciji onako kako su nas učili i kako su nas uvjeravali možemo nešto pročitati. Bilo bi sjajno kad bismo se mogli odmaknuti od svake zabrinutosti o tome jesmo li u stanju izvesti akciju brzog čitanja, jer za to je stanje ionako “zaslužan” naš um. Naš um nastaje skupljanjem iskustava, odnosno, sva naša iskustva od rođenja do ovog trenutka sačinjavaju naš um. Temljem tih iskustava nastale su i navike, nastala su i UVJERENJA.

Iskustva koja smo sticali i koja stičemo nastaju uglavnom kao influence izvana prema nama, tj. kao saznanja drugih ljudi koji ih nama prenose. Drugim riječima, naša uvjerenja nastaju uvjeravanjem drugih ljudi koji nam nastoje prenijeti svoja iskustva, tj. uvjerenja. Upravo tako i funkcionira um, kao veliki splet saznanja nastalih tijekom vremena, saznanja koja uvelike nemaju veze s našim osobnim iskustvom, a još važnije nemaju baš puno veze s našom pravom prirodom. Postavlja se samo pitanje, jesu li se svi ti ljudi sami uvjerili u ta saznanja ili su oni samo UVJERENI da određeni segment tako funkcionira.

“Misli svojom glavom”, kaže jedna poslovica. Ako “mislimo svojOm glavom” o čitanju, postavlja se pitanje je li to stvarno tako ili mi ustvari mislimo mnogim “glavama” koje su nas kroz vrijeme uvjeravale u “pravilnost” čitanja, ustvari uvjeravale su nas u ono u što su i same uvjeravane i uvjerene.

Što ćemo s uvjerenjem da je čitanje samo onakvo kakvo ga pamtimo između, otprilike, šeste i osme godine života kad smo počeli učiti čitati i tek nakon nekoliko godina počeli tečno čitati? Što možemo s tim uvjerenjem? S tim uvjerenjem ne možemo ništa, ne možemo prihvatiti da postoji i drugo, elegantnije rješenje za čitanje. Zbog toga što u kratkom vremenu naš mozak nije naviknut na promjenu velikog broja obrazaca, zbog toga nam se i dešavaju poteškoće kod usvajanja brzog čitanja. Te poteškoće se manifestiraju kroz određeni umor kod osoba koje pristupaju usvajanju vještine brzog čitanja, upravo i uvelike “zaslugom” stvorenih obrazaca uvjerenja.

Brzo čitanje je posve prirodna akcija, a priroda podrazumijeva da se nešto može odvijati spontano, doduše po određenim zakonitostima, ali ipak spontano. Zakoni prirode su nam prekrasni kad ih gledamo sa strane. No, kad se uhvatimo u koštac sa istraživanjem svoje prirode, svojih prirođenih sposobnosti, uglavnom se osjećamo neprirodno. Ovaj osjećaj je uvelike vezan s našom percepcijom prirodnosti kao takve, što bi to trebalo za nas biti prirodno da možemo ostvariti dok čitamo. Je li prirodno da čitamo s razumijevanjem nekoliko stranica teksta u minuti, možda deset, petnaest, trideset stranica u minuti? Ili je za čovjeka jednostavno moguće da u jednoj minuti pročita jedva jednu stranicu i da se pri kraju te stranice pita, a što je čitao na početku iste?

Dakle, mi jednostavno ne možemo vjerovati da smo sposobni za nešto više, jednostavno smo stvorili takvo mišljenje i vjerovanje kroz niz godina od kad smo prvi put počeli učiti čitanje.

U vremenu promjenjive kontrukcije realnosti u kojem živimo, opstati mogu samo pojedinci koji će biti otvoreni ka promjeni vjerovanja. Samo pojedinci koji uspiju nadvladati svoja dosadašnja znanja, koji su spremni stalno odbacivati stara i usvajati nova znanja, samo oni mogu prihvatiti nova uvjerenja. Ovaj put su uvjerenja stvorena osobnim iskustvom, uvjerenja usklađena s njihovom pravom prirodom, uvjerenja koja otkriju u sebi samima.

Stoga, bilo bi dobro promisliti o tome imamo li potrebe mijenjati nešto što ionako posjedujemo, a sposobnost da brzo čitamo svi posjedujemo, ili je potrebno mijenjati ono što mislimo da posjedujemo, a ustvari ono posjeduje nas.

Uvjerenja posjeduju nas, a mi posjedujemo brzo čitanje. Je li i dalje potrebno pitanje – što trebamo, zapravo mijenjati ?

Follow

Najčitanije

• Power reading - moćno čitanje
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Ovladavanje vremenom za učenje
• Power reading seminar - komentari tjedna