InOptimum

Pamćenje i prisjećanje

Pamćenje i prisjećanje ključni su elementi u procesu učenja. Danas se sve češće susrećemo s problemom pamćenja velikog broja činjenica koje od učenika zahtijeva škola, odnosno ne samog zapamćivanja, već i njihovog zadržavanja u dugoročnom pamćenju (prisjećanja). Istraživanjem pamćenja znanstvenici se bave već dugi niz godina. Neuroznanstvenici su nedavno došli do važnih otkrića koja nam itekako mogu pomoću u razumijevanju te problematike. Važno je spomenuti dvije činjenice: 1. Pamćenje je proces i 2. Ne postoji jedinstveno mjesto u mozgu u koje je pamćenje smješteno, već su pojedini dijelovi mozga zaduženi za pamćenje različitih stvari (npr. glazbe, prostora, govora, emocionalnih događaja itd.).

Ako pođemo od tih činjenica, možemo izvesti sljedeći zaključak:  Proces prisjećanja najbolji je ako se ono zapamćeno priziva iz mjesta na kojem je zapamćeno, odnosno na isti način, u istim okolnostima i tome slično. Različiti memorijski putovi koriste se različite vrste pamćenja. Nove stvari povezuju se s prethodno zapamćenima, dakle, postoje određene povezujuće riječi koje olakšavaju pamćenje. Međutim, ne možemo svi prizvati na taj način u sjećanje baš sve. Ima ljudi koji lakše pamte lica i mjesta, a teže na primjer imena i datume. Ako je netko dobar u prisjećanju imena i datuma, to ne znači da će biti dobar i u prisjećanju mjesta. U sjećanje možemo prizvati gotovo sve našto smo obratili pozornost. Ali uspjeh toga prizivanja izuzetno je ovisan o našem stanju, vremenu i kontekstu. Različitost načina na koje se pohranjuju i prizivaju informacije upućuje na to da valja razmisliti o tomu koju vrstu pamćenja koristimo i kako je možemo pozvati. Kad bi se sustavi poučavanja i pamćenja u školama koristili na pravi način, učenici bi se mogli bolje prisjetiti naučenoga.

Sustavi pamćenja vrlo su različiti. Prema Ericu Jensenu postoji eksplicitno ili deklarativno pamćenje koje se naziva i svjesno pamćenje. Ono se najčešće koristi u školama kad se pišu testovi ili školske zadaće. Javlja se u nekoliko oblika: semantičko pamćenje koje se više temelji na riječima i odnosi se na pamćenje činjenica, taksativno je i lingvističko, te epizodno pamćenje koje pamti događaje, a o kojem će više biti riječi u sljedećim tekstovima.  Semantičko pamćenje odnosi se, dakle, na pamćenje imena, mjesta, činjenica, likova i informacija kakve nalazimo u udžbenicima i koje nas, izgleda, najviše frustriraju. To je najslabiji sustav kojim prizivamo pamćenje i mnogo je semantičkog učenja nepristupačno jer mu nedostaje smisla, senzorne stimulacije ili je onečišćeno drugim učenjima. Izgleda kao da je ipak zaboravnost tek privremena kategorija i da se pod pravim okolnostima ono učeno ipak može prizvati. Studenti se gradiva često sjete nakon što je ispit završen. Semantičko pamćenje živi u svijetu riječi i aktivira se asocijacijama, sličnostima ili suprotnostima. Dakle, što više asocijacija uključimo u proces učenja, to ćemo više informacija moći prizvati. Ova vrsta pamćenja zahtijeva jaku unutarnju motivaciju. To je tzv. udžbeničko učenje koje se sa svakim novim razredom sve više koristi. Time se svake godine i povećavaju učeničke frustracije i neuspjesi.

dr. sc. Vladimira Velički

Follow

Najčitanije

• Power reading - moćno čitanje
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Ovladavanje vremenom za učenje
• Power reading seminar - komentari tjedna