InOptimum

Pisanje akademskih radova

Jedna od najvažnijih vještina koju trebamo u školi, ali i kasnije u životu, vještina je pisanja. U osnovnoj i srednjoj školi ocjene se više temelje na testovima objektivnog tipa u koje se upisuju kratki odgovori na za to predviđena mjesta. Međutim, u višem i visokom obrazovanju ocjene se ne temelje samo na onome što znate, već i na tome koliko dobro izražavate svoje znanje u raznim oblicima pisanih radova.

Akademski se radovi svojim rječnikom i stilom znatno razlikuju od neformalnog pisanja i razgovornog jezika. Njihov stil je formalan, znanstven, rječnik vrvi terminima, a iskaz nastoji biti objektivan. Najčešći oblik pisanog akademskog rada je esej. Esej analizira ili interpretira određenu temu s određenog stajališta. Vaš je glavni cilj u pisanju većine akademskih radova uvjeriti vašeg profesora u nešto, iznoseći uvjerljive razloge ili dokaze.

Bez obzira na opseg i složenost, gotovo svi akademski radovi u osnovi imaju istu trodijelnu strukturu: 1) Uvod – predstavljate temu i iznosite svoje mišljenje o njoj; 2) Razrada ili dokazivanje – objašnjavate zašto tako mislite iznoseći razloge i dokaze, i 3) Zaključak – sažimate razloge i svoje mišljenje te kratko raspravljate o najvažnijim pitanjima koja postavljate u eseju.

Sam proces pisanja eseja nešto je složeniji od njegove konačne strukture. U tom procesu možemo izdvojiti nekoliko raspoznatljivih koraka. Prvo treba odabrati temu (toga ste, naravno, pošteđeni ako je vaš profesor/profesorica odabrao/la temu umjesto vas). Odabir teme nekad može biti prva prepreka u procesu pisanja, no ako ste dotada na predavanjima aktivno slušali, postavljali pitanja (predavaču, ali još važnije – sebi) i bilježili ta pitanja i svoja zapažanja, bit će dovoljno da prelistate bilješke i odaberete ono što vas najviše zanima i što je vrijedno istraživanja. Interes će pomoći da s lakoćom ostvarite i ostale korake. Ako ste na početku godine, potražite temu najprije u udžbeniku, a zatim „pročešljajte“ i preporučenu literaturu. Odabranu temu možete postaviti i u obliku pitanja – više će zainteresirati čitatelja (npr. „Ima li uporaba mobitela štetne posljedice na djecu?“). Čim odaberete temu, svakako je provjerite s predavačem. Nemojte provesti tjedne u istraživanju da bi je na kraju vaš predavač iz nekog razloga odbio.

Kada ste dobili potvrdu teme, počnite s razradom. U sredinu velikog lista papira upišite temu, a zatim krenite u postavljanje pitanja i bilježite ideje oko teme (Na što me ovo podsjeća? S čime je povezano? Vrijedi li to u svim slučajevima? Ako nije, u kojim slučajevima ne vrijedi? Što će se dogoditi s protekom vremena? Što govore činjenice? Itd.). Odličan način da započnete istraživanja je podjela na DA i NE (Tko misli tako, a tko ne? Zašto jedni misle tako, a drugi suprotno? Itd.). A možete jednostavno svoja pitanja u vidu oluje misli izbaciti na papir.

Sljedeći korak je temeljito istraživanje i izvlačenje ideja. Krenite s osnovnim knjigama i člancima. Tražite odgovore na pitanja koja ste postavili, ali i pitanja do kojih sami niste došli. Kako budete pronalazili odgovore na pitanja, zapisujte ih na onaj veliki list papira. Nastojte izvući što više ideja – prestanite tek kada cijeli veliki papir ispunite pitanjima i odgovorima. Zatim organizirajte i procijenite izvučene ideje da biste ih mogli povezati u cjelinu koju će vaš predavač moći razumjeti. Ideje organizirajte razvrstavajući ih u skupine prema sličnosti, a potom procijenite jesu li sve te ideje prikladne za vaš rad.

Preporučljivo je tek sada oblikovati vlastiti stav, nakon što ste sagledali temu s mnogih gledišta. Ako ste imali mišljenje o temi od samoga početka, imajte na umu: dobar će znanstvenik odbaciti hipotezu ako dokazi pokažu suprotno. Važno je pronaći istinu, a ne biti u pravu.

Vaš stav bi trebao biti originalan i precizan. To je vaša teza koju trebate dokazati u razradi. Trebate je potkrijepiti primjerima, pojedinostima i raznim dokazima. Oni će u velikoj mjeri odrediti duljinu vašeg rada. Kada iznosite stav koji je općenito prihvaćen, nisu potrebni dokazi. Međutim, ako postoji kakva sumnja, iznesite dokaze. Ako nemate dokaza, dobro je to reći. Pretpostavke su dopuštene ako ih priznate kao takve, ako ih postavite kao izazov, kao pitanje koje traži daljnje istraživanje. Pripazite i na uporabu kategoričkih riječi kao što su: svi, uvijek, nikada i sl. Radije, ako niste potpuno sigurni, upotrijebite: obično, mnogi itd. Ne zaboravite zapisati svu korištenu literaturu da biste u radu mogli navesti izvore.

Istraženi materijal sada treba oblikovati u razumljiv, jasan tekst, vodeći računa o njegovoj trodijelnoj strukturi. Nemojte početi esej iznoseći svoje mišljenje već u prvoj rečenici. Čitatelja treba malo „zagrijati“ prije no što mu kažete zašto je vaša tema važna. Uvodni dio eseja treba završavati tvrdnjom, iznoseći ukratko osnovne razloge i suprotstavljena mišljenja. Sva pitanja koja iz tvrdnje proizlaze raspravit ćete u razradi (dokaznom dijelu). Bolje je početi s mišljenjima protiv teze, a nakon toga iznijeti mišljenja/dokaze za tezu. U zaključku sažmite tezu i spomenite ako je ostalo još nerazjašnjenih pitanja. I na kraju: pažljivo pročitajte esej i ispravite pravopisne i ostale jezične pogreške.

Follow

Najčitanije

• Power reading - moćno čitanje
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Ovladavanje vremenom za učenje
• Power reading seminar - komentari tjedna