InOptimum

Ritam učenja

Mnoge naše tjelesne funkcije i njihove komponente imaju dnevne cikluse s usponima i padovima, recimo temperatura, probava, koncentracija hormona, disanje itd. Ti dnevni ciklusi nazivaju se cirkadijalnim ritmovima. Njih određuje izloženost mozga dnevnom svjetlu. Neki su ritmovi povezani s ciklusom budnosti i spavanja. Ove ritmove kontroliraju male nakupine neurona (samo njih oko 10 000) smještenih u prednjem dijelu limbičkog sustava.

Većina ljudi i sama primijeti da ne funkcionira podjednako u svako doba dana, pa tako ni sposobnost fokusiranja i učenja nije ista u svako doba dana. To je stoga što jedan od cirkadijalnih ritmova upravlja našom sposobnošću fokusiranja na informacije s namjerom da ih naučimo. Taj ritam možemo nazvati psihološko-kognitivnim ciklusom. On je poprilično podudaran kod predadolescenata i odraslih ljudi, ali kod adolescenata počinje oko sat vremena kasnije. Na prijašnju razinu se vraća kada adolescenti zakorače u zrelost, uglavnom u dobi između 22 i 24 godine.

Kod predadolescenata i odraslih ljudi vrhunac kognitivnog ciklusa počinje oko sedam sati ujutro i traje do podne (cijelo vrijeme govorimo o približnim vrijednostima). U tom razdoblju je sposobnost fokusiranja i učenja najveća. Tada dolazi do pada koji može potrajati i oko sat vremena. U tom je razdoblju učenje i dalje moguće, ali će ono iziskivati puno više napora. Nakon toga kognitivna sposobnost raste, ali više ne dosiže onu razinu koju je imala prije podneva. No, ta razina je ipak dosta visoka i omogućuje kvalitetno učenje s blagim opadanjem sve do otprilike deset sati navečer.

Kod adolescenata se sve ovo događa s jednim satom zakašnjenja. To je razlog zašto su tinejdžeri često ujutro pospani, nisu u stanju pratiti nastavu, što se odražava i na kvalitetu učenja. Ovaj ritam se očituje i u ritmu spavanja. Adolescenti zaspu kasnije (ne samo zbog izlazaka!) i bude se kasnije u skladu sa svojim tjelesnim ritmovima. Kako početak nastave nije u skladu s njihovim ritmovima, dolazi do kronične neispavanosti koja ima dalekosežne posljedice.

Prebacivanje informacija u dugoročno pamćenje događa se tijekom spavanja, točnije, tijekom REM faze (rapid-eye movement). Dok spavamo, naš mozak pregledava dnevne događaje i zadatke pohranjujući ih sigurnije nego što smo to prvobitno učinili. Ono što mislimo i govorimo dok smo budni znatno utječe na oblik konsolidacije memorije koja se događa dok spavamo. Ovo možda objašnjava zašto će se ljudi koji se prisjete važnih podataka prije spavanja vjerojatno sutra sjetiti tih podataka dok budu pisali test.

Kvalitetan san je ključan za proces pohrane memorije, naročito kod mladih. Većini tinejdžera je potrebno oko devet sati sna svake noći, no mnogi od njih ne spavaju dovoljno iz razloga koji smo naveli: kasnije liježu,a ustaju ranije no što je u skladu s njihovim kognitivnim ciklusom. Ne samo da na nastavi zijevaju već, spavajući dva-tri sata kraće no što je potrebno, gube dva REM ciklusa, čime se skraćuje vrijeme u kojem mozak konsolidira informacije u dugoročnu memoriju. Vrlo je vjerojatno da to onda dovede i do slabijih ocjena te do pada samopouzdanja. Neispavani učenici su skloniji i depresivnom raspoloženju.

Neke vrste memorije konsolidiraju se i dok smo budni (na primjer, deklarativna memorija), izgleda da nisu sve podjednako ovisne o REM fazi. Međutim, REM faza je i dalje veoma bitna, a spavanje ne igra ulogu samo u pamćenju, nego i u mnogim drugim tjelesnim procesima. Stoga je neophodno podsjećati učenike i studente na važnost dovoljnog i kvalitetnog sna za njihovo mentalno i fizičko zdravlje.

Follow

Najčitanije

• Power reading - moćno čitanje
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Ovladavanje vremenom za učenje
• Power reading seminar - komentari tjedna