InOptimum

Želja za znanjem

Želja za znanjem, za učenjem i otkrivanjem čovjeku je urođena. Učenje je oblik osobnog rasta i razvoja koje nas u bitnoj mjeri razlikuje od nesvjesnih bića oko nas. Učenje obogaćuje i mijenja, a kad se događa da je učenje ljudima, naročito djeci, odbojno, znači da je nešto uistinu pogrešno postavljeno s tim učenjem.

Mada čovjek važi za svjesno biće, najčešće je velikim svojim dijelom nesvjestan. Ne poznajući samoga sebe, svoje unutarnje mehanizme te načine kako oni djeluju prema svijetu, naravno da nije mogao niti učenje postaviti na prave temelje. Što se čovjek više upoznaje, to mu je jasnija važnost učenja i kako ono zbilja funkcionira. Nažalost, nakon niza stoljeća pogrešnog stava prema učenju, u kolektivnoj svijesti prema njemu postoje otpori i trebat će jedno vrijeme da se to promijeni, da sama riječ “učenje” ne asocira na nešto teško, tegobno, naporno i mučno, nešto što je najbolje izbjeći, već da ta riječ znači ono što uistinu jest: put ka usavršavanju, ka sve potpunijem iskorištavanju vlastitih potencijala, što vodi bogatijem i ispunjenijem životu.

Dovoljno se sjetiti da bi čovjek još uvijek živio u pećini da nije bilo onih koji su s neiscrpnim entuzijazmom učili i otkrivali svijet. Ni za koga od njih to nije bilo nešto mučno ni nametnuto. Nije ništa novo saznanje o važnosti motivacije u učenju. Sve suvremene metodike i didaktike stavljaju je na prvo mjesto u procesu učenja. Međutim, u stvarnosti to vrlo slabo funkcionira. Pokušaji učitelja i profesora ostaju površinski, bez prave potpore u školskim programima i općem stavu prema učenju. Dok s jedne strane možemo samo nastaviti raditi na promjeni kolektivne svijesti, s druge strane svatko od nas može nastojati upoznati najvažnije odrednice za kvalitetno i uspješno učenje.

Prvo treba preispitati vlastitu motivaciju za učenje. Ne treba uvijek očekivati da nju probudi nešto izvana, da nas drugi motiviraju i pokrenu u bilo čemu, pa tako i u učenju. Čim smo se upustili u učenje nečega, znači da nekakva motivacija postoji, ali treba dobro promisliti o njoj. Motivacija ne smije biti površna (da bismo položili ispit, zadivili šefa, pokazali se pred društvom i sl.). Prije početka učenja čovjek treba pronaći jasnu vezu između znanja koje namjerava usvojiti i vrijednosti koje mu ono donosi u život. Kolika je vaša opća želja za znanjem možete procijeniti ako odgovorite na ova pitanja:

Volite li gledati dokumentarne znanstvene emisije? Tražite li informacije na internetu? Čitate li rado istražujući neka područja? Ako je odgovor DA, u vama je živa i aktivna želja za znanjem i nije potrebno mnogo da bi se ona kanalizirala. Provodite li često vrijeme u potpuno nekreativnim aktivnostima (recimo ogovaranju, čitanju kojekakvih magazina, gledanju plitkih emisija na televiziji)? Ako je odgovor DA, imate problema s motivacijom.

Što je čovjek obrazovaniji, što više zna, to je u njemu veća glad za znanjem (što čovjek više upoznaje svijet, to je fasciniraniji njime i to je svjesniji koliko malo zna). Stoga je dobar naputak za motivaciju: učite više i vidite kako će to utjecati na vaš život i na život ljudi oko vas. Prije početka treba utvrditi što vas najviše zanima, koja će područja znanja najvjerojatnije imati pozitivan učinak na vašu budućnost.

Tijekom cijeloga života čovjek jedva da može zagrepsti površinu cjelokupnog ljudskog znanja, stoga je bolje usmjeriti pozornost na neka područja prema kojima osjećamo najviše sklonosti. Ali nije dobro ni biti opsjednut samo jednim područjem! Svaka ograničenost se odražava na našoj sposobnosti komuniciranja s drugim ljudima i sa svijetom općenito. Da bi ta komunikacija bila uspješna, da bismo dobro funkcionirali u društvu i životu, potrebno je usvojiti temeljna znanja iz mnogih područja: prirodnih znanosti, povijesti, sociologije itd. Samo oni koji shvaćaju potpunu sliku, mogu biti uspješni u svojim nastojanjima.

Odredite koliko ćete sati dnevno posvetiti učenju. To može biti jedan sat, može biti više sati (učenici i studenti će moći izdvojiti više sati; zaposleni ljudi će rijetko kada moći izdvojiti više od sata). Bez obzira koliko to bilo, važna je redovitost u učenju. Odredite na kojem mjestu vam se nalazi učenje na vašoj ljestvici vrijednosti. Ako je nisko pozicionirano, možda ćete imati pogrešnu sliku da u njega ulažete više truda nego što stvarno ulažete, da izdvajate više vremena nego što to uistinu činite. Provjerite i koliko je kvalitetno vrijeme koje posvećujete “učenju”. Možda ste izgubili nepotrebno puno vremena tražeći određene podatke i potrebnu literaturu. Treba razviti strategiju traženja podataka i ograničiti vrijeme koje ćete provoditi u tome.

Jeste li razmišljali o tome KAKO učite? Je li vaše učenje mehaničko zapamćivanje podataka ili kreativan i uzbudljiv proces razumijevanja građe i razvijanja sposobnosti praktične primjene te građe? Koliko je vaše učenje u skladu sa zakonitostima po kojima um funkcionira i procesom pamćenja? Najčešće glavni problem neučinkovitog i mučnog učenja izvire upravo iz ovih pitanja.

Umjesto da mučimo svoj um pristupom koji mu uopće ne odgovara, treba ga uskladiti s njim, pružiti mu pristup, metode i tehnike koje um u potpunosti podržava. Ne samo da tako radnju koja je tegobna i naporna zamjenjujemo radosnom radnjom koja ispunjava i unaprjeđuje, nego i štedimo strahovito puno vremena koje onda možemo posvetiti drugim područjima života. Ako znamo kako um najbolje pamti, ekonomično ćemo rasporediti učenje u vremenu tako da učimo što manje, a zapamtimo što više, odnosno da naše učenje u svakom trenutku bude maksimalno učinkovito. Ne bi se smjelo događati da s mukom buljimo u knjigu dok naš um luta, a vrijeme nepovratno prolazi!

Prije početka bilo kakvog učenja, prvo se treba riješiti negativnog stava o sebi: da nismo dovoljno inteligentni ili da nam to područje ne leži. Takvi stavovi plod su predrasuda i nedovoljnog znanja o funkcioniranju ljudskog uma. Osim vrlo malog broja ozbiljno mentalno zakinutih ljudi, svi ostali mogu mijenjati i povećavati svoj IQ. Kao i svi ostali organi, i mozak se razvija redovitom vježbom! Što se sklonosti tiče, stvar je ista: ako prema nečemu ne osjećamo sklonost, to samo znači da tom području nismo posvećivali previše vremena.

Kad se čovjek upušta u nešto, treba se osloboditi svih ograničenja, svih predrasuda i očekivanja. Najbolji način da se čovjek upusti u učenje jest da mu se potpuno otvori, s razigranošću i radoznalošću djeteta te spremnošću i hrabrošću prihvatiti sve što to učenje donosi.

Gerry Spence je rekao: “Radije bih imao um otvoren čuđenjem nego zatvoren vjerovanjem.”

Follow

Najčitanije

• Power reading - moćno čitanje
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Ovladavanje vremenom za učenje
• Power reading seminar - komentari tjedna