Istraživači Univerzitetske škole medicine u Indiani su izabrali za proučavanje sedam općih medicinskih vjerovanja, koje priznaju i liječnici i članovi javnosti.
Mitovi:
Ljudi koriste samo 10 posto svog mozga.
Kosa i nokti rastu i nakon naše smrti.
Jedenje puretine uspavljuje.
Ljudi bi trebali popiti barem 8 čaša vode na dan.
Brijanje dlaka uzrokuje da rastu brže ili grublje.
Čitanje pod slabim svjetlom oslabljuje vid.
Ta vjerovanja su opće prihvaćena, ne samo od javnosti već i od liječnika. Autori su došli do iznenađujućeg dokaza, koji su iznijeli u medicinskoj literaturi – da su ta vjerovanja nedokazana ili neistinita.
Prvo vjerovanje koje su istraživali – ljudi bi trebali popiti najmanje 8 čaša vode na dan. Ovaj savjet je promoviran kao zdrav i koristan, kao dijetalan ili koji pomaže u kontroli tjelesne težine.
“Kada smo istraživali ovo vjerovanje, nismo našli niti jedan medicinski dokaz koji ukazuje da je potrebno popiti tu količinu tekućine.” izjavio je Dr. Vreeman. On smatra da ovaj mit datira iz 1945.g., kada je Odbor za prehranu preporučio da osoba konzumira 8 čaša (64 grama) tekućine na dan. Važan dio te preporuke je izgubljen tijekom godina – a odnosi se na velike količine tekućine koju konzumiramo u hrani, posebno voću i povrću, uključujući kavu i sodu koje bi trebalo konzumirat u preporučenih 64 grama na dan. Pijenje pretjeranih količina vode može biti opasno, i može uzrokovati trovanje vodom čak smrt, obrazlažu autori istraživanja.
Dr. Vreeman i Dr. Carroll su također istraživali popularno vjerovanje da koristimo samo 10 posto svog mozga. Često citirano od liječnika pa i komedijaša, neispravno pripisano Albertu Einsteinu, autori su otkrili mnogo načina da pobiju to vjerovanje. MRI skeneri, PAT skeneri i ostali nisu pokazali neaktivno područje mozga, pa čak i pogled na individualne neurone i ćelije otkriva da ne postoje neaktivna područja u mozgu. Istraživanja metabolizma koja su istraživala kako moždane ćelije procesiraju kemikalije, nisu pokazala neaktivna područja.
Dr. Carroll i Dr. Vreeman smatraju da taj mit potječe od stručnjaka iz 1900.g. koji su se bavili poboljšanjem samog sebe (rad na svjesnosti), htjeli su uvjeriti ljude da još uvijek nisu dosegli svoj puni potencijal. Netko bi mogao reći da se 90 posto mozga navodno ne može koristiti, zahvaljujući samo proglašenim stručnjacima.
Nokti i kosa rastu i nakon smrti. Mnogi liječnici su u početku pretpostavili da je to vjerovanje istina, ustanovili su autori ovog istraživanja. Ali kada su razmislili o tome, znali su da to ne može biti istina. Mit ustrajava zbog optičke iluzije – i jer je to tako jezivo.
“Kako se koža tijela isušuje, meko tkivo, a posebno koža, se uvlače. Nokti izgledaju istaknutiji dok se koža isušuje. Ista stvar važi i za kosu. Dok se koža povlači, kosa se također istakne ili se malo produži.” rekao je Dr.Vreeman.
Istraživači su također istražili još jedno često vjerovanje koje je vezano za kosu – da obrijane dlačice rastu brže, gušče i tamnije. Pronašli su klinički sudski postupak iz 1928.g. koji je usporedio rast dlačica na obrijanim dijelovima, s rastom dlačica iz neobrijanog područja. Dlačice koje su zamijenile one obrijane nisu bile tamnije, ni deblje i nisu rasle brže.
Kako je onda ovaj mit ustrajao gotovo 80 godina nakon što je pobijen više puta i to prvi put 1928.g., te u nedavnim istraživanjima koja su potvrdila rad iz 1928.g.?
Vraćamo se opet na optičku iluziju koja je u ovom slučaju djelomično odgovorna, smatraju autori. Kada dlačica nakon brijanja počinje rasti, raste sa tupim vrhom. S vremenom, tupi vrh se izliže tako da dlačica izgleda deblja nego što u stvari jest. Sunce na prirodan način izbjeljuje dlačice s vremenom, tako da nove dlačice koje počinju rasti nakon brijanja izgledaju tamnije, ali u stvari nisu tamnije od bilo koje nove dlačice koja raste.
Ljudi od davnina vjeruju da oslabljeno svjetlo loše utječe na oči. Generacijama su roditelji upozoravali djecu (i buduće liječnike, također) da čitanje pod lošim osvjetljenjem utječe na vid. Autori nisu pronašli nikakav dokaz da čitanje pod oslabljenim svjetlom uništava vid. Istina je, oni kažu, da se pod lošijim osvjetljenjem oči napinju, uzrokujući privremeno smanjenu oštrinu vida, ali nakon odmora, očima se vraća njihov puni potencijal.
Oboje i Dr. Vreeman i Dr. Carroll priznaju da su i oni vjerovali da kad se jede purica ljudi postaju sanjivi. Znanstvena istraživanja su dokazala da tryptophan koji se nalazi u purici može uzrokovati sanjivost. Ali također, autori su ustanovili da purica ne sadrži posebno visoke količine tryptophana. U stvari, kokoš, i govedina sadržavaju istu količinu tryptophana, a proteinski izvori kao što su svinjetina i švicarski sir sadržavaju znatno više količine tryptophana po gramu od purice.
Zašto onda ljudi vjeruju da kad jedu puricu postaju sanjivi, ali se tako nikad ne osjećaju nakon što pojedu burger ili svinjski odrezak? Ovo vjerovanje propagiraju mediji, a ostale pop kulturne ikone popularizirajući mit usprkos lako dostupnih podataka o postotku tryptophana u različitim proizvodima. Najvjerojatnije, izjavljuju autori, mit je dobio na vjerodostojnosti jer se purica jede tijekom teških večera. U stvari, ukupan sadržaj obroka uzrokuje da se osjećamo letargično.
Zašto ovjekovječujemo te mitove? Dr. Carroll i Dr. Vreeman vjeruju da je razlog tome, jer to izjavljuju stručnjaci. “Dok netko ne uzme tu stvar u ruke i pogleda dokaze, medicinski mitovi će ostati prihvaćena vjerovanja. Pokušali smo kroz znanost i istraživanje pokazati zašto su određena široko prihvaćena vjerovanja, netočna. Do određene mjere mi to i radimo kroz svakodnevan posao, učeći medicinske studente i liječnike da preispitaju to što čuju.” kaže dr. Caroll.
Dr. Vreeman i Dr. Carroll, trenutno rade na knjizi i istražuju mnoštvo ostalih popularnih vjerovanja pokušavajući ustanoviti jesu li istinita, neistinita ili nedokazana.
Svima je jasna činjenica da je lakše obavljati svakodnevne zadatke, pa čak i one koje ne volimo ako smo dobro raspoloženi, ako se nečemu veselimo ili očekujemo nešto dobro. Djeca reagiraju na isti način. Čudno je što upravo tako jasnu istinu ne upotrebljavamo uvijek u odgoju djece, posebno ne u onom dijelu odgoja koji se odnosi ... >Više
Čuli ste za seminar Brzog čitanja i pitate se kako to izgleda? Pogledajte spot i raspršite sve nedoumice. Follow >Više
Što je imaginacija? Imaginacija je zamišljanje slika. Statistički je dokazano da ljudi koji imaginiraju, imaju bujnu maštu, više pamte od onih koji tvrde da nemaju sposobnost maštanja. Iskustva trenera Brzog čitanja govore da se vježbom kroz razne tehnike vrlo lako razvija maštanje, odnosno imaginacija. Što je vizualizaci... >Više
18.03. – 24.03.2011. Osim što sam dobila uvid i konkretnu novu vještinu, shvatila sam da trebam pojednostaviti život i dobila sam slobodu. I, da! Pročitala sam hrpetinu knjiga. Helena Vučković, studentica 21.01. – 27.01.2011. Izvanredan način da konačno od drveća, šumu vidim. Jadranka Kruljac-Sever, dipl. politologin... >Više
14.04. – 19.04.2009. Niti u jednom trenutku nisam požalila što sam upisala seminar jer znam da će mi koristiti u daljnjem učenju i obrazovanju. Odlično je znati brzo čitati. Matea Atanasovski, učenica 20.03. – 26.03.2009. Oduševljen sam s kojom brzinom čovjek može čitati knjige i to već nakon samo nekoliko sati pro... >Više
18.07. – 23.07.2008. Iznenađujuće jednostavna i brzoprimjenjiva vještina koja pruža nove poglede na ‘stare’ stvari, kao što je čitanje knjiga. Đorđijana Macanović, doktor medicine 04.07.-10.07.2008. Tečaj mi je izgradio jedan djelić osobnosti koji nisam ni znala da imam, pruža bolji pogled na čitanje i pove... >Više