InOptimum

Roditeljska ljubav i povjerenje

U roditeljskoj ljubavi krećemo se često između dviju krajnosti, pokušavajući, naravno, učiniti najbolje za svoje dijete. Kao što smo u tekstu “Postoji li savršen odgoj?” govorili, svaka dobra namjera ima i svoju tamnu stranu. Ovdje ćemo razmotriti upravo krajnosti koje se u odgoju mogu dogoditi, njihove dobre i loše strane.

Povjerenje kao izraz svjesne ljubavi prema djetetu očituje se u prekrasnoj tendenciji da dijete uvijek i u svakom trenutku može osjetiti našu ljubav, u tome da uvijek sve nastojimo raditi “za dobro djeteta”, pa makar se i katkad naljutili jer nije sve baš onako kako smo si zamislili ili željeli. Budući da imamo povjerenja u dijete, veselimo se njegovim razmišljanjima i veselimo napretku te na taj način razvijamo usku povezanost s djetetom. Naš ponos i odobravanje ohrabruju dijete da bude samostalno. Ono zna da kad nešto započne samo, mi nećemo ostati tužni i osamljeni, već ćemo mu dopustiti da skuplja različita iskustva. Naša ljubav djetetu znači sigurnost, životnu hrabrost i samopouzdanje.

Međutim, zrela roditeljska ljubav ne znači samo poznavati jake strane djeteta, već, dapače, i njegove slabe strane. Prihvatiti slabosti, eventualne deficite, pa makar oni bili u suprotnosti s vlastitom idealnom slikom djeteta, predstavlja jednu od najtežih odgojnih zadaća. Uvijek iznova moramo se upitati: uspijeva li nam stvarno voljeti dijete onakvo kakvo ono jest, a ne ga “prepravljati” kako bi zadovoljilo sliku djeteta kakvo želimo imati?

Kad volimo svoje dijete, brinemo se za njega i želimo ga zaštititi. To je za djecu dojenačke dobi od presudnog značaja. Ali, kako dijete raste, sve više mora učiti samostalno, mora shvatiti da su problemi i obveze dio života. Ništa dobra ne činimo djetetu ako ga odgajamo tako da postane tromo i da ne preuzima odgovornost. Još konkretnije, ako mu upućujemo riječi poput: “Nemoj, to je preteško za tebe, ja ću to napraviti!”, učimo ga bespomoćnosti i ne činimo ništa dobra za njegovo samopouzdanje. Savladavanje zadataka koji su u skladu sa starošću djeteta, nasuprot tomu, jača samopouzdanje. Moramo mu dati prostor za istraživanje i osloboditi ga ovisnosti. U teškim situacijama, u to možemo biti potpuno sigurni, dijete će tražiti pomoć.

Tada mu tu pomoć trebamo i pružiti, pa makar nam se činilo da bi moglo samo ili da je sitnica to u što se “spotaklo” i što nije uspjelo samostalno napraviti. Kao roditelji, dakle, moramo provjeriti da li količina naše pažnje i brige odgovara dobi djeteta. Što mu se najgore može dogoditi u situacijama koje smo mi označili riskantnima? Isplati li se djetetu oduzeti mogućnost stjecanja vlastitih iskustava i uspjeha kako bi ga zaštitili od opasnosti? Promislimo kada i zašto vjerujemo da moramo zaštititi dijete? Možda se zapravo radi o tome da smo zabrinuti zbog svojih loših iskustava, da na dijete projiciramo vlastite strahove? Suosjećanje umjesto pretjerane brižnosti, prostor slobode umjesto ograničenja koja proizlaze iz straha, bit će temelj za razvijanje dječjeg samopouzdanja umjesto ovisničkog ponašanja.

dr.sc. Vladimira Velički

Follow

Najčitanije

• Power reading - moćno čitanje
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Ovladavanje vremenom za učenje
• Power reading seminar - komentari tjedna