InOptimum

Idealno uređena dječja soba

Izazovi suvremenog djetinjstva, promijenjeni način igre, utjecaji i podražaji kojima su djeca svakodnevno izložena nužno znače i promijenjeni načina odrastanja. Suvremeno djetinjstvo znači odrastanje u uvjetima neprekidne promjene, raznovrsnosti, neodređenosti, nepredvidivosti i nestabilnosti. Gradska djeca odrastaju u malim stanovima, a potreba za kretanjem koja je prirodna potreba svakoga djeteta u većini slučajeva je zanemarena. Iz takvih stanova djeca dolaze u dječje vrtiće koji također (čast kvalitetnim iznimkama) ne uvažavaju dječju potrebu za kretanjem, puno se toga radi sjedeći i daje se prednost „mirnim“ aktivnostima. Brojni centri aktivnost i bogatstvo ponude često zauzimaju puno mjesta u ionako premalenim prostorima te dijete bukvalno nema prostora za kretanje. Nadamo se da ne treba posebno objašnjavati zbog čega je pokret važan za razvoj djeteta. Prirodan poriv za kretanjem je poput punjenja baterije. Tek ako je „baterija“ dobro napunjena, dijete može neko vrijeme bez napora mirno sjediti.
Kako možemo pomoći? Kako bi trebala izgledati idealna dječja soba koja bi zadovoljavala navedene potrebe i u kojoj bi dijete moglo zadovoljiti svoje senzomotoričke potrebe?

Budući da su dječje sobe u principu male, bilo bi je dobro namjestiti skromno i to s elementima koji dopuštaju promjenu.

Treba li dijete u 1. razredu odmah pisaći stol? Zar ne piše radije zadaće u majčinoj blizini, npr. u kuhinji? Može to uvijek raditi na istom mjestu, ali to ne mora nužno biti za pisaćim stolom u vlastitoj radnoj sobi. Umjesto ormara i polica s bezbrojnim plišanim životinjama, mogli bismo to mjesto iskoristiti za viseću mrežu za ljuljanje koju možemo, da bismo uštedjeli prostor, objesiti u obliku slova U, dakle, sve špage na jednu kariku u stropu, tako da se dijete može uvući u mrežu kao u duplju. Manja strunjača ili trampolin zadovoljit će potrebu za skakanjem. Madrac za spavanje položen na drvenu nisku konstrukciju spriječit će nepotrebne ozljede na često oštrim rubovima kreveta.

Soba, dakle, mora služiti za pokretanje, skakanje i za igranje. Također, kad je djetetu potrebam mir, soba se mora moći pretvoriti u mirno mjesto za opuštanje. Računalo, televizor, play-station i slični elektronički aparati ne spadaju u dječju sobu. Oni pružaju previše podražaja koji vode do hiperaktivnog ponašanja jer ih djeca nemaju gdje preraditi, a elektrosmog također nije dobrodošao u prostorijama u kojima spavamo. A djeca u svojoj sobi spavaju i igraju se. Prirodni materijali trebali bi prevladavati u dječjim sobama, a umjetne tkanine i plastika trebali bi biti zastupljani u najmanjoj mogućoj mjeri. Zidovi bi trebali biti obojani nježnim, pastelnim bojama, a razna čudovišta ne bi smjela biti na njima ili na dječjoj posteljini. Boja treba biti prilagođena djetetu, boja je vibracija i djeluje na tijelo i na dušu svakog čovjeka, a posebno djeteta. Sve ovo možemo nadopuniti s puno jastuka različitih veličina, materijalom za gradnju kućica i duplji (plahte, deke, špage, mala ručna baterija…), a igračke (kojih ne bi trebalo biti previše) trebale bi biti uredno složene u zatvorenim ormarima ili ladicama. Lutke ne bi smjele biti razbacane uokolo, lutka je preslika ljudskog bića i odnos prema njoj slika je odnosa prema okolini.

Jasno da sve ove poticaje nećemo moći uvrstiti baš u svaku dječju sobu. Ovdje navedeni prijedlozi mišljeni su prije svega kao poticaj i smjernice za vlastita osmišljavanja.

dr. sc. Vladimira Velički

Follow

Najčitanije

• Power reading - moćno čitanje
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Ovladavanje vremenom za učenje
• Power reading seminar - komentari tjedna