InOptimum

Kako djeca uče učiti

Nikome ne padne na pamet podučavati orla letenju, jer to on jednostavno zna. Krtica je prvak u kopanju rovova, a leopard u brzom trčanju. I ljudi posjeduju također jednu kraljevsku disciplinu: učenje. Ništa ne možemo bolje od toga i nitko to ne može tako dobro kao mi.
Talent za učenje, i to za cjeloživotno učenje, odlika je upravo ljudi. Mi učimo svuda i uvijek, možemo se bez poteškoća prilagoditi novim, kompliciranim zadacima i situacijama. Veze i živčane stanice u mozgu bolje su i stabilnije povezane što se više upotrebljavaju, a to dokazuje i neuroznanost. Ono što često radimo postaje rutina, odnosno, ostaje zabilježeno u mozgu. Stvarni prvaci u učenju su djeca. U razdoblju od svega nekoliko mjeseci beba nauči hvatati, hodati, pjevati i pričati. Trogodišnjaci ovladavaju gramatikom jezika, petogodišnjaci znaju vezati cipele, sedmogodišnjaci izgledaju kao pravi nogometaši, a usporedo s tim pamte koliko iglica na sebi ima ježevo mladunče… Učenje se u tom razdoblju odvija samo od sebe, a mi se možemo samo čuditi i pustiti djecu da tako nastave.

Međutim, ako smo ikada probali pomoći u pisanju zadaća nekom osmogodišnjaku, može nam se dogoditi da dobijemo drukčiju sliku. Učiti tablicu množenja? Zahtijeva puno vremena. Nepravilni glagoli? Dosadno. O čemu se tu radi? Zašto ljudi, navodno, imaju talent za učenje, a on funkcionira samo ograničeno u školskoj svakodnevici?

Čini se da se radi o načinu na koje se učenje u školama provodi. Škole ne uzimaju u obzir rezultate istraživanja mozga stare već više desetljeća, a koja govore o tomu da dijete najbolje uči u situacijama kad može samo steći iskustva, kad isprobava, istražuje, a najmanje kad mu se to znanje prenosi, kad ga se pretvara u receptora. Slikovito bismo to mogli reći ovako: djecu treba zapaliti poput baklje, a ne puniti poput prazne posude. Naravno da odrasli (učitelji, roditelji…) znaju puno više od djece, ali ne trebamo im to uvijek iznova dokazivati. Umjesto poučavanja trebamo poticati dječju radost i motiviranost za istraživanje, inspirirati ih i pomoći im da razviju svoje potencijale.

I koliko god to banalno zvučalo: prvi korak je da djecu prihvatimo onakvima kakva jesu. Da ih volimo i poštujemo sa svim njihovim jakim i slabim stranama. Da vidimo i jednako vrednujemo sve dječje osobine, a ne samo školski uspjeh i da ih ne uspoređujemo s najboljim učenikom u razredu. Sigurna djeca uče bolje. Kreativnija su, izdržljivija i bolje pamte. Nije ni čudo: imaju slobodnu glavu i ne moraju se stalno preispitivati: Jesam li dobar? Mogu li ja to uopće?… Ako odmah u početku sumnjaju u uspjeh ili očekuju prijekor, ostat će im manje energije za samo izvršavanje zadatka. Zato dobri učenici gotovo automatski postaju još bolji. Dobra ocjena iz diktata puno više potiče oduševljenje za daljnje učenje od puke informacije da je to znanje bitno za daljnji život.

Dr.sc. Vladimira Velički

Follow

Najčitanije

• Power reading - moćno čitanje
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Ovladavanje vremenom za učenje
• Power reading seminar - komentari tjedna