InOptimum

Kako pričati bajke

Kod pričanja bajki potrebno je stvoriti atmosferu. Budući da su bajke slikovite, nisu nam potrebne slikovnice u kojima su one dodatno ilustrirane, već trebamo težiti tomu da djeca sama stvore svoje predodžbe. Ako želimo da nam pričanje bajki bude mala svečanost za sve nas, potrebno je, prije svega, odvojiti za to nešto vremena. Kako bi djeca “raširila oči od čuđenja” potrebno je da riječi, svjetlost, boje i simboli djeluju skladno. Pri uređenju prostora treba uvažavati simboliku boja. Ovdje je donosimo u najkraćim crtama, samo kao poticaj za daljnje promišljanje:

Crvena – znači život, element vatre. Maramama obojenim crvenkasto prizivamo sjećanje na rana iskustva u majčinoj utrobi. U toplim crvenkastim tonovima djeca se osjećaju ugodno. Treba izbjegavati crvenu kao signalnu boju.

Zelena – znači prirodu. Zelenim maramama pobuđujemo asocijacije na šumu i prirodu. Zeleno je opuštajuće za oči, oči se umiruju.

Smeđa – djeluje zemljano i arhaično. Smeđim maramama prikazujemo stare kuće, pećine, element zemlje.

Narančasta – harmonizira prostoriju i osjećaje. Označava životnu radost.

Žuta – označava Sunce, slavlje i sjaj. Žuta potiče koncentraciju i pobuđuje osjetila

Tamnoplava – podsjeća na noćno nebo i noć. Plavo djeluje mirno i hladno.

Svijetloplava – podsjeća na nebo i vodu, označava element vode.

Crna – djeluje potišteno i treba je izbjegavati. Ako iz nekog razloga pričamo u crnom okruženju (npr. šatoru), treba ga oživjeti drugim bojama.

Bijela – znači čistoću, proljeće, dvorac. Ako radimo s bijelim maramama, možemo svjetlosne efekte pojačati ogledalima, staklenim kuglama i kristalima (npr. za kraljevsku dvoranu).

Bajku možemo produbiti i zvukovima. Za to najviše odgovaraju neobični glazbeni instrumenti koji oponašaju zvukove iz prirode ili sferične tonove, tako da mašta nije vezana uz jednu određenu melodiju, a takvi instrumenti ne zahtijevaju posebnu glazbenu naobrazbu. Instrumenti se nalaze kod pripovjedača i on ih upotrebaljava kao potporu pričanju. Kod produbljivanja bajki (nakon pričanja) instrumenti se mogu dati i djeci. Navodimo samo neke: tibetanske zvučne zdjele, kalimba (afrički instrumentod drva i tankih metalnih listića), drveni ksilofon (i okrugli), kišni štap/kišno drvo, oceanski bubanj, zavijajuča cijev (zvuk poput jakog vjetra), dječja pentatonska lira…

Eterična ulja pridonose bajkovitoj atmosferi. Tek nekoliko kapi u vodu mirisne lampice bit će dovoljno za postizanje novih utisaka. Oni djeluju nevidljivo, a djelovanje im je različito: Eterična ulja mogu biti, poput boja, izabrana za pojedine bajke. Npr. miris ruže možemo izabrati kad pričamo “Trnoružicu”. Osjetilo mirisa povezano je s našim limbičkim sistemom, što znači da se uz pomoć mirisa obraćamo vrlo dubokim dijelovima naše podsvijesti.

Bajka nam se može i “otopiti u ustima”. U mnogim se bajkama spominju jela – npr. matovilac u “Matovilki”, kolači u “Crvenkapici”, slatka kaša u istoimenoj bajci, kućica od medenjaka u “Ivici i Marici”. Nakon pričanja bajke, u vrijeme produbljivanja, možemo se počastiti nekim od jela: Trnoružičinom tortom, patuljkovom kašicom, zvjezdanim talirima, Snjaguljičinim kolačem, Pepeljuginom lećom i sl. Ili npr. za rođendansku proslavu djetetu možemo pripremiti – Svečanost bajki- i ponuditi jela iz bajki (npr. uz bajku “Stoliću, prostri se”).

Na taj način bajke će zauvijek ostati u sjećanju, a u budućnosti će djetetu davati snagu i osjećaj smisla. Važno je još napomenuti da bajku uvijek treba pričatiu izvornom obliku i nikada je ne mijenjati, jer će tada njezina poruka i djelovanje biti izgubljeno.

Dr.sc. Vladimira Velički

Follow

Najčitanije

• Power reading - moćno čitanje
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Ovladavanje vremenom za učenje
• Power reading seminar - komentari tjedna