InOptimum

Nadarena djeca u školi

Vrlo često u razgovorima s roditeljima primjećujemo da svoje dijete procjenjuju kao “nadareno”, “pametno” ili “željno znanja”.  Međutim, u isto vrijeme, upravo ti roditelji često se opravdano pitaju kako će se njihovo dijete snaći u školi, hoće li biti poticano na adekvatan način ili će njegov razvoj stagnirati te se raspituju o alternativnim mogućnostima obrazovanja ili posebnim programima za nadarenu djecu. Budući da je alternativno obrazovanje u Hrvatskoj prije svega zbog svoje cijene i nedovoljnog sufinanciranja postalo privilegijom ljudi koji si to mogu priuštiti, većina roditelja je primorana svoje dijete uključiti u redovitu školu.  Za očekivati je da je svaki učitelj osposobljen  nastavu pripremiti na način da ona zadovolji i nadarene i prosječne i  ispodprosječne učenike, dakle, individualizirano. Ali, s obzirom na broj učenika u pojedinim školama, to je gotovo nemoguć zadatak.

Nadareno dijete trebalo bi biti poticano u skladu sa svojim mogućnostima, nastavljajući učiti od onog stupnja na kojem se nalazi, a ne ispod njega. Trebalo bi osigurati da se takvo dijete na dosađuje i da bude individualno poticano. To, dakako zahtijeva velik angažman učitelja odnosno učiteljice. Za svu djecu, pa i za onu nadarenu, važno je da budu dio kolektiva. To se događa u slučaju kad se podudara  emocionalna  te intelektualna i tjelesna zrelost djece. Kod iznadprosječne djece često je slučaj da su od ostale djece u razredu intelektualno naprednija, a tjelesno i emocionalno podjednaka s ostalima. Upravo u osnovnoj školi ta djeca često ne razumiju zašto je njima nešto lakše nego ostalima te često postaju izopćenici,  ostala djeca  im se rugaju ili se pak oni sami s određene visine odnose prema ostalima.  Također se događa da, zbog silne želje za pripadanjem, takva djeca svjesno smanjuju svoj napor i ne pokazuju što znaju ili se ponašaju poput  “razrednog klauna”, jednako kao što bi to učinila djeca koja imaju određenih teškoća u učenju. Takvi kompenzacijski mehanizmi čuvaju samopouzdanje djeteta, ali dugoročno oni nisu rješenje.

Nadareno dijete mora naučiti prihvatiti i cijeniti svoje izuzetne sposobnosti te  istovremeno pripadati svojim vršnjacima. Škola pruža dovoljno mogućnosti za socijalizaciju. Kasnije u životu, u poslovnom svijetu, djeca će se, kao odrasli ljudi, morati  također susretati s ljudima različitih sposobnosti i dobro je da već u školi nauče prihvaćati i sebe i druge, cijeniti svoje prednosti, ali i vidjeti prednosti i mogućnosti drugih. Tu ponovo leži veliki zadatak na svim učiteljima koji rade s djecom. Razvijanje tolerancije i demokratskog ponašanja pokazuje se kao nužan preduvjet za integraciju kako nadarene, tako i djece s posebnim potrebama. Osim toga, roditelji se moraju pobrinuti za to da nadareno dijete u slobodno vrijeme ima neprestani i kvalitetan kontakt s vršnjacima iz razreda.  Pokazuje li dijete zaista veliku želju za znanjem, ona se, osim školskim učenjem, može utažiti i učenjem jednog ili više instrumenata, novih stranih jezika, ili npr. aktivnostima poput igranja šaha. No, ne smijemo zanemariti cjelovitost dječjeg razvoja koje uključuje i tjelesni aspekt te određene vještine koje također valja poticati.

Dr.sc. Vladimira Velički

Follow

Najčitanije

• Power reading - moćno čitanje
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Ovladavanje vremenom za učenje
• Power reading seminar - komentari tjedna