InOptimum

Pedagogija Emmi Pikler

Konačno se u posljednje vrijeme i u Hrvatskoj počinje govoriti o važnosti pokreta, o kretanju kao osnovnom uvjetu ne samo za zdravlje, već i za učenje i cjelokupnu stabilnost djece. Stoga ćemo se u ovome prilogu osvrnuti na pedagogiju kod nas malo poznate mađarske pedijatrice Emmi Pikler (1902.-1984.). Ona se bavila intenzivnim istraživanjem razvoja pokreta kod djece. Zajedno sa svojim suprugom, matematičarem i pedagogom započela je promatranje svoje djece kojima su dali slobodne mogućnosti za pokretanje i strpljivo čekali razvoj motorike. Nakon temeljitog promatranja Emmi Pikler započela je vlastita iskustva koja je stekla kao majka i pedijatar znanstveno dokazivati.

1946. godine osnovala je dječji dom u kojemu su bila smještena napuštena i pothranjena djeca dojenačke dobi. Njegovateljice u domu pažljivo je sama odabrala i obrazovala ih za nježno ophođenje s djecom, puno ljubavi i poštovanja. Rast i razvoj djece u domu Emmi Pikler je dokumentirala, a dokazi o njihovom nevjerojatno dobrom napredovanju naišli su na svjetsko priznanje. Nakon što je napustila vođenje dječjega doma, nastavila je znanstveno istraživati istu problematiku. Emmi Pikler naročito ističe važnost njege za socijalnu komunikaciju. Previjanje, pranje, hranjenje, umirivanje, dodirivanje “nježnim rukama”, uz popratni razgovor s djetetom i obraćanje djetetu, čini da se dijete osjeća prihvaćenim. Čak ako i te aktivnosti traju duže, dijete koje je na taj način “zbrinuto ljubavlju” osjeća se “emocionalno sitim” i rado surađuje. To se kasnije može vidjeti u igri s drugom djecom. Dijete može reagirati nježno, jer je i samo iskusilo nježnost. Međutim, ako često nailazi na reakcije pune nestrpljenja, ako ga puštamo da plače “jer ćemo ga inače razmaziti” dijete će razviti stav: “Ja nisam važno. Moji signali se ne primjećuju i ne uočavaju se.”  Kako onda od takvog djeteta možemo očekivati da i samo bude nježno prema drugima?

Osim toga, važno je za pedagogiju Emmi Pikler naglasiti i njezin stav da svako dijete ima svoj tempo razvoja. Djetetova autonomija, individualnost i osobnost mogu se razviti ako mu dopustimo da se razvija što je više moguće samostalno. Djeci su potrebni zaštićeni, sigurni i stabilni odnosi. Na temelju takvih odnosa dijete se počinje pokretati i grati na temelju vlastitih interesa i iz vlastite inicijative. Komunikacija i socijalno ponašanje, dakle, nastaju u dijalogu s odraslima koji dječje signale razumiju i za dijete pripremaju takav okoliš koji omogućuje zadovoljavanje trenutnih potreba, posebno potrebe za sigurnošću i potrebe za pokretom. Samostalna aktivnost dojenčadi i male djece znači omogućavanje aktivnog i neometanog razvoja kretanja, samostalne igre te povezivanje igre i kretanja, a sve je to uvjet za kasniji razvoj sposobnosti koncentracije i kognitivnog učenja.

dr. sc. Vladimira Velički

Follow

Najčitanije

• Power reading - moćno čitanje
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Ovladavanje vremenom za učenje
• Power reading seminar - komentari tjedna