Kako publika percipira informacije koje iznosite? Kako publika percipira vas?
Kad biste imali potpune odgovore na ova dva pitanja, sigurno biste odmah mogli višestruko podići kvalitetu vaših izlaganja. Nemoguće je točno znati kako će ljudi percipirati informacije koje ste im dali. Velika je razlika i dug put između onog što vi želite reći, što ste zaista rekli, što mislite da ste rekli i onog što pojedinci u publici misle da su čuli, što su zaista čuli i onog što misle da ste htjeli reći. Komplicirano, zar ne?
Stvari se donekle mogu dočarati kroz koncept filtera koji potječe iz neurolingvističkog programiranja. Jezik je vrlo ograničeno sredstvo komuniciranja. Uz to, naša percepcija ne može istovremeno obrađivati previše ulaznih informacija (5-9 informacija u jednom trenutku). Svaka informacija koju iznosite u okolinu dva će puta proći kroz filtere, jednom kroz vaše, jednom kroz filtere sugovornika.
Koji su to filteri i kako djeluju:
Brisanje
Razmislite o sljedećim rečenicama:
“Kupci to vide kao ključnu stavku u ugovoru.”
“To je preskupo.”
Dok pričamo, nužno je da brišemo jako velik dio informacija koje želimo otkriti. Obje rečenice zvuče vrlo odrješito i stoje kao činjenice koje treba uzeti zdravo za gotovo?
Nakon što netko u publici čuje prvu izjavu, može se zapitati o kojim vi to točno kupcima pričate – mladim, starim, o imućnim, siromašnijim. Ili vi možda mislite na sve njih zajedno? To je ostavljeno publici na razmišljanje i kreiranje. Želite li da se oni pitaju ili bi im radije izravno pokazali na što mislite.
Ako vam netko kaže da je nešto preskupo, koja je njihova referentna točka? Sa čime to uspoređuju? Po kojim kriterijima mjere?
Filter brisanja ima vrlo bitnu ulogu pri slušanju pitanja publike. Ono što su obrisali u pitanju često je zapravo ono ključno.
Generalizacija
Dopunite rečenice:
“Svi ________ su isti.”
“Sve ________ su iste.”
“Ja uvijek __________.”
Ako ste nečime dopunili rečenice, vrlo je vjerojatno da ste napravili generalizaciju. Za kretanje kroz život nužno je da radimo generalizacije. Ako nam netko kaže da je opasno ovdje prelaziti cestu, vjerojatno ćete generalizirati da je opasno prelaziti cestu i 100 metara dalje, ali možda i bilo koju cestu. Ako pogledate novi objekt, moguće je da ćete zaključiti da je stolica jer izgleda slično kao i mnoge stolice koje ste prije vidjeli iako baš takvu stolicu niste nikad vidjeli.
Postoji i tamna strana generaliziranja. To su stereotipi, predrasude i vjerovanja koju imate o dobi, spolu, rasi, nacionalnosti, radnom mjestu ili nekoj trećoj osobini pojedinca. (“Sve su žene iste”, “Svi su muškarci isti”, “Debele osobe su nesretne”…).
Kako generalizirate stvari dok pričate publici? Možete li iskoristiti to u svoju korist? Možete li promijeniti percepciju publike o nekoj temi? Možete li ih pridobiti na vašu stranu?
“Sve veće tvrtke koje se brinu o sigurnosti ugradile su ovaj sustav poslovanja.”
“Sigurno sam da jako dobro znate koliko je ogromna važnost marketinga u poslovanju.”
“Takav način poslovanja donosi probleme.”
Iskrivljavanje
Pročitajte rečenicu:
“Jučer sam vidio dijete kako se igra sa psom”.
Što vam se javlja u glavi? Slika? Slika nekog psa kojeg ste nedavno vidjeli, slika psa koji vas je napao dok ste bili dijete, slika vašeg psa, slika vašeg djeteta, slika djeteta koje nikad niste vidjeli? Osjećaj? Osjećaj radosti koji proživljavate dok se igrate s vlastitim psom? Sjećanje na sretno djetinjstvo dok ste se igrali sa psom svoje bake? Tuga jer vam roditelji nisu dali da imate psa? Možda ne volite pse i smatrate da se djeca ne i trebala igrati sa psima? Gdje se to odigravalo? U parku? U stanu? Pred zgradom? Kakvo je vrijeme bilo vani?
Što s tim?
Kao što smo već ustvrdili, jezik je ograničeno sredstvo prenošenja poruka. Koju god vi rečenicu izgovorili, ljudi će unutar svoje svijesti pokušavati pronaći neko referentno iskustvo vezano uz ono što pričate te pokušati se postaviti prema vašem izlaganju na osnovu prethodnih iskustava koje imaju. Ta iskustva mogu biti pozitivna ili negativna, a nikad ne možete biti sigurni što ćete u čovjeku probuditi. Vješt govornik će usmjeriti iskrivljavanja publike u onom smjeru koji on želi.
Svima je jasna činjenica da je lakše obavljati svakodnevne zadatke, pa čak i one koje ne volimo ako smo dobro raspoloženi, ako se nečemu veselimo ili očekujemo nešto dobro. Djeca reagiraju na isti način. Čudno je što upravo tako jasnu istinu ne upotrebljavamo uvijek u odgoju djece, posebno ne u onom dijelu odgoja koji se odnosi ... >Više
Čuli ste za seminar Brzog čitanja i pitate se kako to izgleda? Pogledajte spot i raspršite sve nedoumice. Follow >Više
Što je imaginacija? Imaginacija je zamišljanje slika. Statistički je dokazano da ljudi koji imaginiraju, imaju bujnu maštu, više pamte od onih koji tvrde da nemaju sposobnost maštanja. Iskustva trenera Brzog čitanja govore da se vježbom kroz razne tehnike vrlo lako razvija maštanje, odnosno imaginacija. Što je vizualizaci... >Više
18.03. – 24.03.2011. Osim što sam dobila uvid i konkretnu novu vještinu, shvatila sam da trebam pojednostaviti život i dobila sam slobodu. I, da! Pročitala sam hrpetinu knjiga. Helena Vučković, studentica 21.01. – 27.01.2011. Izvanredan način da konačno od drveća, šumu vidim. Jadranka Kruljac-Sever, dipl. politologin... >Više
14.04. – 19.04.2009. Niti u jednom trenutku nisam požalila što sam upisala seminar jer znam da će mi koristiti u daljnjem učenju i obrazovanju. Odlično je znati brzo čitati. Matea Atanasovski, učenica 20.03. – 26.03.2009. Oduševljen sam s kojom brzinom čovjek može čitati knjige i to već nakon samo nekoliko sati pro... >Više
18.07. – 23.07.2008. Iznenađujuće jednostavna i brzoprimjenjiva vještina koja pruža nove poglede na ‘stare’ stvari, kao što je čitanje knjiga. Đorđijana Macanović, doktor medicine 04.07.-10.07.2008. Tečaj mi je izgradio jedan djelić osobnosti koji nisam ni znala da imam, pruža bolji pogled na čitanje i pove... >Više