InOptimum

O odgoju jedinaca

Sreća ili nesreća u životu zaista ne ovise o tomu jesmo li ili nismo jedinci. Jednako tako, roditelji djece jedinaca ponekad se zaista osjećaju kao da su djetetu nešto “dužni”, kao da mu duguju brata ili sestru. Okolina taj osjećaj još pospješuje svojim komentarima: “Ostat ćete samo s jednim djetetom? Pa ne možete to djetetu učiniti!” Vrlo je lako takav stav prenijeti na dijete, pa se onda događa da dijete osjeća roditeljsku “krivnju” i pokušava mu svojim ponašanjem i prilagođavanjem, pa ponekad i svojim uspjesima, na neki način nadomjestiti nedostatak. Za roditelje jedinaca važno je da ne podlegnu predrasudama koje ih okružuju, jer ako usvoje mišljenje i stereotipe koji prate djecu jedince, tada se te misli počinju ispunjavati, poput samoispunjujućeg proročanstva. Svaki put kad dijete ne želi dijeliti s drugima, roditelj misli: “To je zato što je jedinac. Stvarno postaje egoističan.”

Ako se pak dijete posvađa s vršnjacima, roditelj može pomisliti: “Stvarno nije socijaliziran. Ne zna rješavati konflikte. Nije za to imao prilike kod kuće, kao što imaju druga djeca koja imaju braću ili sestre.” Sve što obilježava ponašanje jedinaca (kao predrasuda) u “težim” situacijama uzima se kao dokaz, odnosno, kao potvrda toga da je dijete takvo zato što je jedino. Znanost pak, s druge strane, pokazuje da broj djece nema značajnijeg utjecaja na njihov karakter i ponašanje, suprotno onomu u što se dugo vjerovalo. Puno više na dijete utječu ciljevi koje si u odgoju roditelj postavlja, vrijednosti koje živi te socijalni i ekonomski status i odnos prema njemu, kao i nasljedne osobine ličnosti. Važno je ipak jedinom djetetu omogućiti što više kontakata s vršnjacima, ali i s mlađom i starijom djecom. Dakle, roditelj se već od najmlađe dobi treba pobrinuti za to da se dijete igra s drugom djecom i omogućiti mu vezivanje, izgradnju odnosa s drugima, odnosa koji sliče na bratske odnosno sestrinske. Sva djeca profitiraju iz igre s vršnjacima i stječu iskustva koja im ne mogu nadoknaditi odrasli, ma kako poticajni i nježni oni bili.

Djeca uče jedno od drugoga različitost načina ponašanja među ravnopravnima, među onima koje mogu gledati u oči, kao što će inače u životu često biti. A to im ni jedan odrasli ne može nadoknaditi. Krug naših prijatelja, ljudi s kojima se družimo, društvo iz škole itd. čini nas onime što jesmo. Ponavljamo, omogućiti im druženje s drugom djecom od presudnog je značaja za njihovu budućnost. Osim toga, sve ostalo ostaje u granicama preporuka odgoja bilo kojega djeteta – puno ljubavi, razgovora, razumijevanja. Oprezno s pretjeranim kupovanjem i poklonima. Da bismo im omogućili dobar start u život, najpametnije je da ostanemo opušteni i da ih promatramo kao što bismo promatrali i bilo koje drugo dijete: kao malo čudo koje nas svakodnevno izneneđuje i usrećuje.

Dr. sc. Vladimira Velički

Follow

Najčitanije

• Power reading - moćno čitanje
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Ovladavanje vremenom za učenje
• Power reading seminar - komentari tjedna