InOptimum

Mora li vaše dijete biti uspješno?

Roditelji, naravno, svojoj djeci žele najbolje. Međutim, što za pojedinog roditelja znači “željeti najbolje”, može se poprilično razlikovati. Neki roditelji smatraju da svojoj djeci trebaju pomoći da budu uspješna te ih pritom često stavljaju pod pritisak. Uspjeh djeteta roditelja čini ponosnim i smanjuje strah od budućnosti. Ako je dijete dobar učenik, ako ima puno prijatelja, a pritom je još nadareno za glazbu, jezike i/ili za sport, to bi trebao biti recept za uspješan život. Možda pak želimo da nam dijete bude uspješno jer to sami (iz bilo kojeg razloga) nismo mogli. Ne, ne mislimo pritom da dijete mora napraviti ono u čemu mi nismo uspjeli. Mi bismo sigurno uspjeli da smo imali priliku. Upravo “prilika” je ono što pružamo djetetu.

Mnogi od roditelja postaju produžena ruka škole i ponavljaju poznatu roditeljsku izreku: “Potrudi se!” Djeca moraju ispuniti naš plan: bolji opći uspjeh, bolje ocjene iz hrvatskog, engleskog, matematike… i time omogućen uspjeh u bolju gimnaziju. Ili barem školu za koju mi smatramo da će im osigurati dostojan posao. Međutim, previše pritiska djecu plaši i može im štetiti.

Mnoga djeca danas reagiraju na pritisak na sljedeće načine:

* tjelesnim problemima kao što su nesanica, glavobolja, bolovi u trbuhu, nedostatak apetita
* duševnim problemima kao što su nisko samopouzdanje, loša slika o sebi, uvjerenja poput: “U tome nikad neću uspjeti.” Ili “Voljet će me samo ako uspijem u tome što traže od mene.”
* teškoćama u učenju

Teškoće u učenju očituju se na mnogo načina i isprepletene su s tjelesnim i duševnim problemima. Mnoga preopterećena djeca ne žele ni započeti s rješavanjem domaćih zadaća. Hodaju naokolo, sanjare, rade nesistematizirano, ometaju nastavu…

Ako djecu promatramo realno, znat ćemo koliko visoko smijemo postaviti zahtjeve. Važno je gledati je li dijete samo zadovoljno sa svojim uspjehom, sa svojom ocjenom. Iskustvo pokazuje da su djeca zadovoljna onda kad postoji ravnopravan odnos između uloženog truda i rezultata. Dijete ćemo najbolje poticati tako da ne gledamo samo ono što je loše učinilo, već da prije svake procjene i komentara tražimo barem nešto (konkretno) što je dijete dobro učinilo.

Naučite prepoznati svoju ambiciju i otpustiti je. To uopće nije lako i ponekad je potrebna profesionalna pomoć. Surađujte koliko god je to moguće s učiteljima, ali vjerujte i svojem djetetu. Sačuvajte blizak odnos s djetetom i prihvatite ga takvim kakvo jest. Je li vam ikada dijete reklo kako ono samo sebe vidi? Jeste li mu dali da procijeni vaš sud o njemu? Prihvatite djetetove granice bez gorčine. Pokušajte uočiti sposobnosti koje dijete ima, a koje se ne odnose na ocjene – npr. da samo ide u školu tramvajem, da je pristojno prema susjedima i uvijek pomogne onome kome je pomoć potrebna, da je maštovito i osjećajno… I ono ne manje bitno – ostavite svome djetetu puno neisplaniranog vremena.

Zamislite kako bi bilo da ste u školi svaki put kad ste rekli da nešto ne znate dobili ocjenu odličan? Jer škola bi trebala služiti upravo za to – da nas pohvali kad nešto ne znamo i da nas nauči.

Dr.sc. Vladimira Velički

Follow

Najčitanije

• Power reading - moćno čitanje
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Power reading seminar - komentari tjedna
• Ovladavanje vremenom za učenje
• Power reading seminar - komentari tjedna